Književnik koji je napisao preko četrdeset knjiga, prevedenih na dvadeset svjetskih jezika, dobitnik najznačajnijih književnih nagrada „Ivana Brlić-Mažuranić“ i „Grigor Vitez“, oduševio je učenike, ali i učitelje.

Pričajući o danima svog djetinjstva, kada su djeca većinu vremena provodila vani u igri, a auto su viđala jednom mjesečno sanjajući o tome da ih netko bar malo poveze, Božidar Prosenjak je u potpunosti osvojio pažnju učenika svojim ležernim pristupom.

Pričao je o svojim školskim danima, polasku u školu i strahovima vezanim uz to razdoblje. Znao je od starije djece da kad kreneš u školu odjednom znaš pisati i čitati, ali nije mogao shvatiti kako, pa je zamišljao kako učitelji djeci ugrađuju znanje kliještima i čekićem.

Svi njegovi strahovi nestali su onoga dana kada je u školu došao nadzornik. „ Pored svih odlikaša, jedini sam ja digao ruku i odgovorio na nadzornikova pitanja, a učiteljica me od tog dana gledala drugim očima. A i ja nju!“ – rekao je Prosenjak i priznao da je bio malo zaljubljen u svoju učiteljicu i upravo zbog te ljubavi se trudio biti što bolji učenik.

Na samome kraju susreta, Prosenjak je nasmijao djecu s nekoliko recitacija i iako, kako sam kaže, ne voli davati ni primati savjete, njima je udijelio jedan: „Igrajte se i učite - ali nikada u isto vrijeme!", a djeca su njega pozdravila dugim i glasnim pljeskom.

Ivana Mrvelj

Nakon susreta književnik je dao i kratak intervju našim novinarima.